Šta treba jesti u Maroku
Šta treba jesti u Maroku – tradicionalna hrana, začini i ukusi
Šta treba jesti u Maroku jedno je od najlepših pitanja svakog putovanja kroz ovu zemlju.
Ako istražujete šta jesti u Maroku, ne propustite tajine, kus-kus, hariru, pastillu i tradicionalni čaj od nane.
Maroko koji se nosi, miriše i pamti
Maroko se ne upoznaje samo kroz njegove gradove i pejzaže. Veliki deo doživljaja čine ukusi, mirisi, boje i ono što ćete poneti sa sobom kući.

Ako nešto morate da probate, neka to budu tajine i kus-kus, ali i harira, tradicionalna gusta supa, kao i pastilla – kombinacija tankog testa, mesa, začina i blago slatkastog ukusa. A onda dolaze začini: kumin, cimet, korijander, šafran i ras el hanout, čuvena mešavina koja može sadržati veliki broj različitih začina. I, naravno, nezaobilazni marokanski čaj od nane, koji se ne pije na brzinu – on je deo rituala gostoprimstva. U stvari je to zeleni ili crni čaj, a u njega dodaju sveže listiže nane. Meni se svideo 
Od hrane bih posebno izdvojila amlou, namaz od arganovog ulja, badema i meda (njihova zdravija verzija nutele). Ako volite slatkiše, probajte kaab el ghazal, briouates i chebakiju.
A onda dolazi ono zbog čega ćete verovatno provesti sate po soukovima, a to su suveniri. Maroko je raj za ljubitelje rukotvorina: ručno tkani tepisi, kožne torbe i papuče, keramika, zellige mozaici, bakarni predmeti, lampioni, marame i proizvodi od drveta. U Fezu su posebno poznati plavo ukrašena keramika i zellige, dok se u Esauiri mogu pronaći prelepi predmeti od thuya drveta i intarzije. Za razliku od njega, atlaski kedar se mnogo koristi u rezbarenju i tradicionalnoj arhitekturi.

Posebna priča su prirodne boje. Tradicionalno se koriste biljke i prirodni materijali poput indiga za plavu, kane za narandžasto-braon tonove, broća za crvene nijanse, kore nara i rezede za žutu, šafrana za zlatnožutu, dok ljuske oraha daju tamnije braon tonove. Zato marokanski tepisi i tekstil često imaju onu pomalo prigušenu, toplu paletu koju je teško imitirati.
Ne bih iz Maroka otišla bez arganovog ulja, ali ni bez proizvoda od opuncije – naročito ulja od semenki kaktusa koje se koristi u kozmetici. Samo budite pažljivi pri kupovini: na pijacama se mnogo toga prodaje kao „prirodno“, pa je dobro proveriti sastav i poreklo proizvoda (samo kod proverenih proizvodjača sa sertifikatima).

I još jedna zanimljivost: ako birate smeštaj, obratite pažnju na razliku između riada i dara. Riad tradicionalno ima unutrašnje dvorište sa zelenilom, dok je dar klasična kuća organizovana oko centralnog dvorišta. Oba su potpuno okrenuta ka unutrašnjosti – spolja često deluju jednostavno, a kada uđete, otkrivaju svet zellige pločica, rezbarenog drveta, mozaika i fontana.

Gde bih ponovo otišla u Marakešu?
Za ručak ili večeru sa pogledom, moj izbor su Dardar Rooftop, KABANA Rooftop Food & Cocktails, Safran by Kôya, El Fenn Hotel, Restaurant and Rooftop Bar i L’mida Marrakech. Za posebnu atmosferu tu su i Bacha Coffee (prodavnicu njihove kafe imate I na aerdromu), kao i rooftop u Nobu Hotel Marrakech.
Za fotografije koje će sigurno privući pažnju, ne bih propustila Jardin Majorelle i Yves Saint Laurent Museum. Majorelle je posebno fotogeničan zbog intenzivnih boja, egzotičnog rastinja i čuvenog plavog tona, dok je Muzej Yves Saint Laurent prirodan nastavak priče o Marakešu kao gradu koji je inspirisao modu, umetnost i dizajn.
Jer upravo u tome i jeste čar Maroka. Kući ne nosite samo suvenir. Nosite miris začina, ukus čaja od nane, boje sa pijace, zvuk grada i uspomenu na jedno sasvim drugačije putovanje.




